11. Novembar 2022

spec. farm. Kristina Kovačević

Atopijski dermatitis (AD) je hronično recidivirajuće stanje praćeno svrabom.

Kod beba se manifestuje u vidu crvenih, suhih promjena sa ljuspama ili perutanjem i najčešće se javlja na obrazima. Također se širi na pregibe vrata, ručnog zgloba, lakta i potkoljenog predjela.

Izaziva jaku iritaciju, pa se često viđaju ekskorijacije nastale češanjem, koje povećavaju rizik od nastanka infekcije.

Kod starije djece i odraslih AD se manifestuje lihenifikacijom, odnosno suhom, zadebljalom kožom koja je neelastična i na njoj se često javljaju pukotine.

Atopijski dermatitis je jedna od najčešćih dermatoza, koja u Evropi pogađa 30% djece i 1-2% odraslih.

Prevalencija AD u industrijalizovanim zemljama je udvostručena ili utrostručena u toku posljednjih nekoliko decenija, a incidenca još uvijek raste.

Bolest se češće javlja kod Azijata i pripadnika crne rase.

U 45% slučajeva bolest se javlja u prvih 6 mjeseci života.
Spontana remisija prije adolescencije nastupa kod 70% oboljele djece.
Osobe koje su u djetinjstvu imale ekcem često imaju suhu kožu do kraja života.

Kod odraslih se može javiti u obliku dermatitisa sa kasnim početkom. Nasljedna komponenta kod AD je izražena.

Rizik od atopijskog dermatitisa kod djeteta jednog oboljelog roditelja iznosi 60%, odnosno 80% u slučaju kada su oba roditelja oboljela.

Faktori rizika za nastanak AD uključuju:
 

  • "ciklus svrab-češanje" (podstiče oslobađanje histamina)
     
  • kožne infekcije
     
  • emocionalni stres
     
  • iritirajuću odjeću, deterdžente, omekšivače, sapune
     
  • ekstremne klimatske uslove (hladnoća ili vrućina)
     
  • alergije na određenu hranu kod djece (u nekim slučajevima)
     
  • izloženost duhanskom dimu
     
  • pozitivnu porodičnu anamnezu atopije (astma, alergijski rinitis)

Prilikom rada sa pacijentom važno je isključiti ozbiljna stanja, tzv. alarmantne znakove i simptome koji mogu da budu pokazatelj infekcije ili sistemske bolesti, kao što su bolesti jetre ili bubrega.

Iz tog razloga je potrebno prikupiti podatke o godinama života, polu i zanimanju, kao i dobiti dodatne informacije u cilju utvrđivanja postojanja i težine AD, procjene njegovog uticaja na svakodnevne aktivnosti i kvalitet života, prepoznavanje mogućih uzroka i razloga za upućivanje ljekaru, kao što su:

  • prisustvo infekcije (oticanje, bol, curenje gnoja, širenje promjene)
     
  • teški oblik dermatitisa (jako ispucala koža, prisustvo krvarenja)
     
  • neuspješna prethodna terapija.

Terapija AD usmjerena je na izbjegavanje svih kožnih iritanasa, adekvatno vlaženje kože primjenom emolijenasa, lokalnu umjerenu primjenu antiinfamatornih lijekova (nisko- i srednje-potentnih topikalnih glukokortikoida ili inhibitora kalcineurina) i liječenje sekundarnih infekcija.

Od posebnog značaja je adekvatno kontrolisanje pruritusa što se može, povremeno, postići sedirajućim antihistaminicima primjenjenim prije spavanja.

Većina pacijenata dolazi u apoteku sa već postavljenom dijagnozom od strane ljekara ili kada se stanje prvi put javi, ali je veoma blago.

Sa sve većim priznanjem da pacijenti mogu sami da leijče blagi do umjereni ekcem, a kako veći dio samoliječenja uključuje savjete i nastavak upotrebe emolijenasa, farmaceut je u dobroj poziciji da pomogne.

Kamen temeljac terapije AD je intenzivno vlaženje kože pomoću emolijentnih krema, koje se u debelom sloju nanose na prethodno navlaženu kožu.

Emolijensi omekšavaju, umiruju i vlaže kožu. Kako im je djelovanje kratkotrajno, potrebno ih je češće primjenjivati i nakon evidentnog poboljšanja kliničke slike.


Literatura:

  • Blenkinsopp, A., Duerden, M., & Blenkinsopp, J. (2018a). Symptoms in the Pharmacy: A Guide to the Management of Common Illnesses (8th ed.). Wiley-Blackwell.