Pročitajte što nam doc.dr.sc. Arijana Meštrović, MPharm, FFIP otkriva u intervjuu za MyPharmaSpace.

Doc. dr. sc. Arijana Meštrović MPharm ima dugogodišnje iskustvo u ljekarničkoj praksi i edukaciji. Aktivno je uključena u rad međunarodnih institucija kao što su FIP (Svjetska Farmaceutska Federacija), ACPE (Accreditation Council of Pharmacy Education), PCNE (Pharmaceutical Care Network of Europe)- Kroz vlastitu agenciju za savjetovanje i edukaciju Pharma Expert, radi na implementaciji ljekarničke skrbi u ljekarnama, uvođenju novih usluga za pacijente, te razvoju ljekarničkih kompetencija u Hrvatskoj i cijeloj regiji, što je područje i njenog znanstvenog interesa. 

---

Do-predsjednica je FIP-ove Akademske sekcije, i član Odbora za farmaceutski praksu (FIP Board of Pharmaceutical Practice). U Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, angažirana je kao međunarodni ekspert u području ljekarničke skrbi, a u istom svojstvu aktivna je u radnim tijelima EDQM (European Directorate of Quality of Medicines). Jedna je od urednica ELSEVIER-ove enciklopedije o ljekarničkoj praksi i edukaciji.

---

• Što biste istaknuli kao najvažnije pri radu s pacijentima?

Ljekarnik i njegov tim savršeno su pozicionirani za provjeru ishoda liječenja pacijenta i njegovu sigurnost, te za farmaceutsku trijažu onih pacijenata koje valja uputiti na drugo mjesto u zdravstvenom sustavu gdje će primiti potrebnu skrb i zaštitu. Provjera adherencije, pojave nuspojava i razgovor s pacijentom o njegovim lijekovima daleko su najvažnije. Ljekarnička skrb kao koncept još uvijek nije potpuno implementirana u naš rad s pacijentima, a bez nje naš posao nema obilježja kliničkog, već administrativnog pristupa. Stoga valja pažljivo birati pitanja koja postavljamo pacijentu za vrijeme pružanja skrbi kako bismo otkrili njegove potrebe, nedoumice i prostor za intervencije koje ga mogu dovesti do cilja. Također, radi li se o samoliječenju, valja mu pristupiti na standardiziran način, isključiti kriterije za samoliječenje, te pravilno i savjesno prezentirati moguća rješenja. Pogledamo li perspektivu pacijenta, njemu je najvažnije da se njegovi problemi riješe, a liječenje bude sigurno i učinkovito.

 

• Kako vidite ljekarništvo i ljekarnike u Hrvatskoj za 10 godina?

Vjerujem da će doći do značajne i vidljive diferencijacije onih ljekarnika i ljekarni koji će implementirati ljekarničku skrb, oblikovati kognitivne usluge, specijalizirati ljekarne za određene ciljane skupine pacijenata, te ulagati u javnozdravstvene aktivnosti, edukaciju zaposlenika i inovacije i suradnju s liječnicima, i onih koji će se zadržati na izdavanju lijekova i komercijaliziranoj ponudi bezreceptnog asortimana. Tu će vjerujem doći i do promjena na tržištu rada, pa će ljekarne koje se odluče za naprednu ljekarničku praksu trebati i privlačiti kadrove tog profila. Taj dio ljekarnika mogao bi biti vidljiviji u zdravstvenom sustavu, bolje povezan s liječnicima obiteljske medicine i specijalistima, te preuzeti nove uloge poput cijepljenja, uzimanja uzoraka za point-of-care testove, individualizirane izrade aroma i fito pripravaka, pregleda i optimizacije terapije. Plasman lijekova i bezreceptnih proizvoda ova će grupacija uklopiti u pružanje usluga. Drugi će pak dio biti fokusiran na lijek i bezreceptni asortiman kao proizvod per se, te će se okrenuti akcijama, marketinškim aktivnostima i alatima za plasman proizvoda kao jednostavnog rješenja za potrebe pacijenata. To se dogodilo i u drugim zemljama EU, SAD i Australije, a djelomično i u drugim regijama svijeta.

 

• Što smatrate najvažnijim komponentama kvalitete u edukaciji za farmaceute?

Uvjerena sam, a to pokazuju i svjetski trendovi, da edukacija za farmaceute danas, osim jake znanstvene podloge i korisnih i provjerenih informacija, treba imati praktične aspekte, poput rješavanja slučajeva iz prakse, primjera za provjeru znanja i lakše donošenje odluka, ali i iskustva predavača u području u kojem se vrši edukacija. Kvaliteta se mjeri i doživljava i uvrštavanjem etičkog aspekta pomoću kojeg razvijamo vrijednosti i stavove sudionika, te osiguravamo motivaciju da se naučeno primjeni u praksi, dokumentira i služi kao početna točka novog ciklusa edukacije. To se postiže otvorenim raspravama uz panel diskusije stručnjaka, radom u malim grupama, prezentacijom dobrih praksi i izmjenom iskustva. Također smatram da se farmaceuti danas trebaju educirati iz različitih aspekata struke, ali i univerzalnih disciplina poput komunikacije, organizacije ljekarničkog poslovanja, marketinga, te upravljanja promjenama, prioritetima i vremenom. Edukacija, da bi bila kvalitetna, kako smo objavili u globalnim dokumentima u Međunarodnoj farmaceutskoj federaciji mora biti dizajnirana u kontekstu koji odgovara realnom životu farmaceuta koji se educira, te mora imati osmišljene strukture, procese i ishode učenja, kao i utjecaj na motivaciju i stavove sudionika, kako sam ranije objasnila. Važno je i tko su predavači, kakve edukacijske materijale i alate dobivaju sudionici, te može li se naučeno primijeniti u svakodnevnom radu.

 

• Mogu li/ trebaju li farmaceuti češće koristiti up selling kako bi pacijentu ponudili višu razinu usluge i savjetovanja u ljekarni?

Nisam sigurna da je selling up izraz kojeg tražimo, no sigurna sam da se viša razina usluge i savjetovanja postiže onda kada uz izdavanje proizvoda ili lijeka kojeg pacijent traži, postavimo dodatna pitanja i otkrijemo potrebe i očekivanja pacijenta, te ga savjetujemo i educiramo o rješenjima za koje oni nisu znali ili nemaju iskustva, a mi im možemo ponuditi savjet i konkretan proizvod.

Klasičan primjer kojeg smo svi savladali su ponuda probiotika uz antibiotik. To je možda selling up, ali je isto tako i dio ljekarničke skrbi kako bi pacijent dobio zaštitu i sigurno se liječio. Takvih je primjera bezbroj, poput alfa-lipoične kiseline ili vitamina B12 kod pacijenata s dijabetesom, koenzima Q-10 kod pacijenata koji u terapiji imaju statine, omega kiselina kod hipertenzije i slično.

 

• Ove se godina Hrvatska suočila s izolacijom i pandemijom uzrokovanom korona virusom. Što biste istaknuli kao vrijedno iskustvo proizašlo iz te situacije?

Osim izolacije koja nam je svima bila zajednička, zajednički su bili i problemi, situacije u kojima smo morali tražiti nova, inovativna rješenja, neizvjesnost i stres, te osjećaj da neke stvari ne možemo kontrolirati. Riječi, poruke, aktivnosti su bile vidljivije, jasnije i glasnije, te su dobile na važnosti što je bilo vrijedno novo iskustvo. Mnogi su kolege ovo vrijeme iskoristili za učenje, izradu planova za inovativne projekte, objavu rezultata istraživanja i publikacije, traženje potpora iz fondova EU, usvajanje novih metoda komuniciranja, IT alata, novih oblika edukacija i protoka informacija. Vjerujem da smo malo dobili na vremenu da se pozabavimo stvarima koje inače odgađamo naučiti i da je mnogima to donijelo osjećaj da ipak nije sve stalo, kao što se činilo u prvim danima pandemije.

 

• Jesu li ljekarnici dovoljno cijenjeni u hrvatskom društvu i zdravstvu?

To je vrlo kompleksno pitanje i teško je na njega odgovoriti s par rečenica. Vjerujem da je sociološka percepcija ljekarnika dobra i da nas društvo cijeni kao stručnjake, one koji su na raspolaganju, ljubazne, spremne pomoći. One ljekarnike koji otvore kanale komunikacije cijene i liječnici, medicinske sestre, službenici u državnim institucijama. No, je li naš rad vrednovan i prepoznat u zdravstvenom sustavu – mislim da svi znamo da nije. Ova su vremena idealna da se re-pozicioniramo i prihvatimo nove uloge, no pitanje je znamo li mi ljekarnici cijeniti i podržati one među nama koji to pokušavaju? Rekla bih da tu leži problem i uteg na promicanje našeg image-a u javnosti. Koalicija, kolaboracija, kooperacija, komunikacija su načini kako to postižu zreli, moderni sustavi u struci.

 

• Što volite raditi u slobodno vrijeme? Imate li hobi?

Glazba i umjetnost uvijek su bili veliki dio mojeg angažmana i kreativnosti, no tih je aktivnosti sve manje u mom rasporedu, no dobar koncert i kazališnu predstavu biram kad god je to moguće. Slično je i s ronjenjem kojim sam se bavila proteklih godina. To su neki drugi svjetovi u kojima pronalazim inspiraciju lijepim izričajima, vodenim pejzažima, dubinama. U posljednje vrijeme otkrila sam vrtlarenje pa tu ulažem dosta vremena i aktivnosti, uključujući i novo-otkrivenu fascinaciju suživota s jednom neodoljivo zanimljivom mačkom u kojoj zaista uživam i učim o stvarima o kojima nikad ranije nisam razmišljala.

 

• Koju ste knjigu zadnje pročitali?

Vjerujem da vas neće iznenaditi odgovor da je moja literatura uglavnom stručna i ona koja me inspirira za kreiranje edukacijskih programa za naše kolege farmaceute. Zadnje sam pročitala Growth mindset koju već dugo nosim u koferu, a koja govori o otvorenosti za promjene, otvorenom pristupu ljudima i događajima oko nas. Trenutno čitam literaturu iz područja socijalne i emocionalne inteligencije, mentalnog zdravlja i životnog balansa, jer je tema naše Ljetne škole upravo mentalno zdravlje.

 

• Kada biste mogli promijeniti samo jednu stvar u Hrvatskom zdravstvu, što bi to bilo?

To bi definitivno bila opcija da farmaceut prima naknadu za provođenje kognitivnih usluga u ljekarnama. Vjerujem da bi to bila prekretnica za naš rast i razvoj i za bolju skrb za pacijente koji dolaze kod nas. Vrednovanje našeg znanja, interpretacije rezultata, trijaže, brige o kroničnim pacijentima donijelo bi vremenske i financijske uštede u zdravstvu, a nama motivaciju i potvrdu da se naš rad vrednuje i cijeni i da trebamo razvijati ljekarničku skrb na dobrobit naših pacijenata. Ima nas koji smo na tome intenzivno radili i uložili znanje, vrijeme i zalaganje, no to se još nije realiziralo.

 

• Po vašem mišljenju, pridonosi li MyPharmaSpace platforma informiranosti farmaceutske zajednice?

Ne samo da pridonosi informiranosti, već i povezivanju kolega, promicanju dobrih ljekarničkih praksi, provjerenih informacija i vrijednosti koje su nam danas svima potrebne. Čestitam na inicijativi da pokrenete takvu platformu koja se pokazala odličnim medijem i mjestom virtualnih susreta, osobito u vrijeme kada su nam susreti uživo ograničeni.